Jutro jednog paničara
Ne znam što mi je zadnjih nekoliko dana. Ili imam halucinacije, a zaista ne konzumiram ništa "zabranjeno" ili postajem prevelik paničar, dosad sam bila samo velik, ili je nešto treće. Ne znam.
Jeste primjetili natpise po novinama? Odavno nisam pročitala neku dobru vijest, ili ne samo pročitala, nego ju nisam ni čula. Okolo mene se događaju zaista užasne stvari, pa kako da ne padnem pod utjecaj? Nemoguće se oduprijeti.
U zadnje vrijeme samo čitam kako je netko nekoga oteo, silovao, ubio, a pogotovo na mene loše djeluje kad pročitam da je to sve netko uradio nekom djetetu. Pogodi me, a vjerujem i svakog normalnog čovjeka.
Nedjelja jutro. Sinčić i ja ustajemo, peremo zube, pravim si kavu, njemu čaj, puštamo tatu da spava još i oko pola 9 krećemo u trgovinu. Vidim da je novčanik prazan pa produžujem na bankomat. Skoro sve prazno, a i rano je. Primjećujem dvojicu kako stoje u blizini bankomata na parkingu, tamnije puti, obojica imaju šilterice. Izlazim iz auta i krećem prema sjedalu gdje mi sjedi mali da ga uzmem sa sobom ali vidim da se jedan približava i pita me šta ima, šta se radi, jesam dobro, kao da se znamo stotinu godina. Uglavnom, prošla me neka jeza. Čovjeka ne poznajem!
Ja gledam zbunjeno u njega, ipak, tko zna, možda se i poznajemo, kao da probam samu sebe utješit za čudnu situaciju, stojim od njega nekih metar, metar i pol, a sina još nisam ni izvadila iz sjedalice. Približava se i preko mene se javlja mom malom, počinje mu tepat, a ja (možda pretjerano) krećem brže prema vratima, palim auto i dodajem gas.
Prepala sam se kao nikad u životu.
Tog trena kad je pošao prema mom malom, noge su mi se odsjekle, zamislila sam svakakve grozote, kažem, možda sam pala pod utjecaj novinskih natpisa, crne kronike. Ili sam halucinirala?
Ali opreza nikad dosta.
Nemoj se nervirat, ima svakakvih budala...razumljivo je da si kao majka na povećanom i pojačanom oprezu, jer oprez je ipak majka mudrosti. Bolje da paničariš nego da se nedaj Bože nešto dogodi. A kad su djeca u pitanju, tada se svaka od nas pretvori u najvećeg paničara.
p.s. krsitike su tek u nedjelju...da su bar bile, odmorila bih...ali ovako....ništa. Nadam se samo da će konačno kraj tim eventima...pozdrav!
i ja bih se prepala... zaista danas treba jaaaako paziti... Kiss:)))
ma nikad nije loše biti (previše) oprezan... dobro da nije bilo ništa :)
tko zna. možda vam je lik htio nauditi, ali možda je samo htio biti pristojan ili ste mu se učinili simpatičnima. al nije se ništa loše dogodilo zar ne :)
uživaj
Ja ne čitam novine. :)
Danima nisam mogla komentirati.
Kako si?Sto ima?
Joj, ma nema frke sto se ne javljas.Drago mi je da si se javila i da si dobro.
bi mu ja mater jeba! drugi put ne puštaj muža puža da spava nego nek ide s vama..
nisi paranoja, al ja bi ja na tvon mistu samo produžia do nekog drugog bankomata.
Ponekad dodjem, ali nema nista novo pa odem.Zao mi je sto vise ne pises.Gustala sam te citati.
Ponekad upalim MSN ali nema te ni tamo.Nadam se da si dobro.
Saljem ti pusu.
http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html
Mirna noć
Čovječe, nisam ni mislila da će mi ovakve noći nedostajati.
Kakve noći?
Pa ovakve, mirne, tihe, uz Sarah MacLachlan i čašu mlijeka.
Muž došao s puta, spava ko top, maleni je danas samo hodajući prešao puno, puno kilometara...taj period, ne miruje nikako, a em što je razmažen, ja ga razmazila ugađajući mu u svemu, pa ti njemu ne možeš reć da sjedne, da je pretjerao. Uglavnom, htjedoh reći da i on spava.
Prošle su svadbe, dvije zaredom, moj tekući je i dalje debelo u minusu, čekam prvi...vjerujem da ću prva u banci stajati u redu kad dođe vrijeme za puštanje plaća, al eto, još nisam objavila bankrot.
Gdje sam? Tu. Uvijek sam tu.
Sjednem za komp u neka doba i budem za njime ukupno 5 minuta jer me umor svlada da sam ko krepana mačka, jedva se istuširam, onda možete zamisliti do koje granice je to došlo. Ili je prešlo sve granice, jelda?
Ali danas je nekakav miran dan, možda što je petak, a čak sutra nemam nikakvih obveza. Kako je lijepo biti kući i jednostavno ne raditi ništa.
Kako je lijepo lijenčariti.
Kad nekad ( a to je jako rijetko) naiđe ovakva noć, meni, teškom radoholičaru, padne na pamet jedna pomisao, dati otkaz i po cijele dane provoditi opušteno u svome domu, zima će, tko će van...
Jel to izvedivo?
Eeeee, u nadi je spas. ;)
Ej, vratila se ti...nakon onoliko strke, zaslužila si malo mirovanja...pozdrav!
e dobro kaže Naty... nada, nada... Odmaraj se. Kiss:)))
da smo bar medvjedi pa da malo hiberniramo....:)) znam, i ja sam poželjela nekoliko puta
Ja bi htijela da je izvedivo
Jurnjava
Ovaj tjedan sam strgana od posla, od obaveza i jedva čekam da prođe sva ova gungula.
Nedostaje mi vrijeme kad bih se ustala, na miru popila kavicu, odradila dnevne obaveze, bez ikakvog pritiska, bez ikakvog tajminga.
A sad? Užas.
Ustajanje, trka na posao, papirologija, pa idi u mirovinsko, zdravstveno, poreznu, pa u općinski sud, pa još na stotinu vrata pokucaj jer ti treba to i to, što prije, a svugdje čekaš u redu. Za poludit!
Udaje mi se prijateljica u drugu subotu, večeras joj nosim kuvertu (u zamjenu za poklon, naravno), u petak je djevojačka, sa petka na subotu, dakle oko 1-2 jutro putujem za Zagreb, ostajem do nedjelje popodne. Najradije bih se odmah sa svadbe zaputila doma, ali nemoguće. Mali mi ne ide. :(
Idem sa svojima. Kao u dobra stara vremena.
Mislila sam sa svojim autom ići, pratila bih mamu i tatu u putu, ali NE! Tati je to nezamislivo. Ja da sama vozim?! Ni slučajno. A stotinu puta sam se zaputila na još duže relacije, doduše, nisam nikad bila sama, ali isto je kad voziš, zar ne?
Uglavnom, moji ostaju još, njima se ne žuri doma, a ja ću se snać za prijevoz, ima i bus pa ću vidjet. Al ko će...
Strka, strka i strka.
Najradije bih se zaputila u planinu, uživala u tišini u nekoj kolibi. Bez tevea, bez mobitela, bez ljudi...okej, moj mali i ja..
Ništa sad, čekam da prođe ovaj kaos.
nadam se da kuverta nije "plava"... šaka, mala... izdržat ćeš ti... Sretno. Kiss:)))
opet? ti stalno po nekim vjenčanjima šetaš... :))
Ah, izdržat ćeš...nekako...a nakon toga uzmi par dana odmora i uživaj u miru s malim....zaslužila si. Pozdrav!
@medeja, skoro pa i je plava :))
@ladra, ah, bolje da ti ne pričam, ako ovaj mjesec ne bankrotiram...
@ket, i ja mislim da sam zaslužila odmor, ali tko mene pita? :)
nema odmora dok traje obnova! ;)
E i ja bih voljela pravi odmor! Nisam ga imala već duuugo... Jednostavno da ničega nema, da mogu dan iskoristiti baš kako ja želim i slično.
Ajd zabavi se na vjenčanju. Vidim da su tvoji starci isto prezabrinuti, koliko god da godina imaš uvijek ćeš za njih imati 15. (tak je otprilike i kod mojih)
odmori se, zania, zaslužila si. ^^
(varijacija na natukničin komentar kod nemezis - uostalom, svi su nešto prezaposleni ovih dana) :D
ja volim strku, kad je bonaca uhvati me depra
Mene ceka vjencanje za 28 dana.Udaje mi se sestricna, poklon sam joj dala jos u ozujku, tako da mi vise nije stres.
Ceka me pecenje torte za svatove, a i moram obaviti fotografsku duznost pa nju i njenog konja odslikati u nekoj zanimljivoj pozi - to je zazeljela.U zadnje vrijeme moji najblizi misle da sam ja na iznajmljivanje pa me samo gnjave da fotkam.
ta svadba nešto duuuugo traje ;) ma, meni dođe stoput u danu da pobjegnem negdje, bilo gdje. negdje u šumu bi bilo savršeno, bez ljudi.
A gdje si ti? Zapela na svadbi ili produžila na godišnji? :)
Oprosti sto se ne javljam, nisam te zaboravila.Sva sam u nekim svojim fazama pa sam neosjetljiva na druge.
Kako si?Jel prosla guzva?Kako obitelj?
Nadam se da cemo se uskoro cuti na MSN- u, a dotad uzivaj:)
Jos uvijek te nema..
